Prva službena konferencija za novinare 52. venecijanskog bijenala održana je u svečarskom i opuštenom tonu u duhu naglašenog talijansko-američkog savezništva, ali i striktnog poštivanja sveopće političke korektnosti.
Ono što čak i Talijani često ističu, uz razumljivu ogradu kako je venecijanski ipak “majka svih bijenala” kojih danas planetarno ima više od 150, jest interesno udruživanje četiri istaknute europske umjetničke smotre (uz Veneciju, Documenta iz Kassela, umjetnički sajam u Baselu i Skulptur Projekte u Münsteru) u datumski povezani Grand Tour 2007.
Ovakva  vješto smišljena i efikasno provedena marketinška akcija zasigurno će u Europi zadržati više tjedana više desetaka tisuća profesionalaca, skupljača i drugih zaljubljenika u suvremenu umjetnost, a u tom smislu valja shvatiti i nazočnost na konferenciji za novinare i talijanskog ministra kulture Francesca Rutellija koji u talijanskoj vladi i službeno obnaša funkciju zamjenika premijera. Osim što je duhovito primijetio da je primjereno što je Zlatni lav za životno djelo pripao afričkom fotografu Malicku Sidebéu jer je, uostalom, simbol Venecije potekao iz Afrike, Rutelli je najavio i skorašnje otvorenje rimskog MAXXI-ja (Muzeja 21. stoljeća) kao potvrdu čvrste nakane talijanske kulturne politike da održi poziciju svjetske kulturne velesile. Kao opipljivi argument takve orijentacije talijanske vlade, Rutelli je spomenuo povećanje budžeta za takvu namjenu od 220 milijuna eura.
Nakon što je predsjednik funadacije koja vodi Venecijanski biennale Davide Croff pozdravio prvog američkog direktora sekcije vizualnih umjetnosti Roberta Storra, on je vrlo elokventno uzvratio komplimente domaćinima odabravši upravo talijanski futurizam za pojašnjavanje teze o policentričnosti razvoja moderne umjetnosti u 20. stoljeću.
Storr je podsjetio na dobro poznatu činjenicu kako je Marinetti prvi futuristički manifest izvorno tiskao u francuskom dnevnom listu, no taj proglas je s tek nekoliko mjeseci zakašnjenja objavljen u Japanu, a Marinetti se osobno pobrinuo da novostvoreni pokret populizira u najistaknutijoj južnoameričkoj enklavi talijanske dijaspore u Argentini.
S obzirom na tadašnje mogućnosti komuniciranja, takav brzi protok informacija može se smatrati pretečom današnjih kibernetskih mreža, a u uvodnom segmentu svoje izložbe “Think with Senses, Feel With Mind: Art in the Present Tense” (Razmišljaj osjetilima, osjećaj razumom: umjetnost u prezentu) Storr je odabirom Luce Buvolija, umjetnika rođenog u Italiji koji trenutno djeluje u SAD-u, još jednom istaknuo doprinos futurizma povijesnim avangardama 20. stoljeća.